s koje si ti planete?
ponekad se pitam što želim.izazvana nekakvom situacijom prijezira prema onome što je trenutačno,iskreno obećavam pred tuđim očima,da ću ovog puta pokušat ostaviti sve kako je i ostati spontana.
slatka sam.jučer sam trgala šibice jer nisam bila tamo gdje su svi oni poput mene.nema veze.hodala sam po tuđem kvartu i slušala povijest odrastanja.
oh kako ga volim.nažalost,nedovoljno da ga pustim.on ne govori ništa.primi me za ruke na stanici i pokušava promijeniti temu.još prije tri dana žestoko smo se vrijeđali.ne mogu podnijeti njegovu arogantnost koju izražava hladnokrvnim odgovorima bez ikakvih reakcija zabrinutosti.on još uvijek ne shvaća što boli više.
ipak.otišla sam ga vidjeti.otišla sam do njega.i grlio me je.i dao mi je jaknu jer sam se smrznula ko pichka.
ali nie to bilo to.
ja sam još uvijek u filmu da ovo ne vodi nikamo.on je u nekakvoj priči da je DOBRO ovako.
ne znam što činiti.
i dok odlazim u tramvaju i gledam kako odmiču stanice što nas odvajaju,duboko u sebi shvaćam da postoji nešto u njemu što me bode u one osjećaje koje nikada neću poreći.da ga ne želim nikada pustiti.odrasli smo skupa.znate.3 godine nije malo.
došla sam doma i zapazila stihove što me pokaju sasvim spontano u središte čitavog problema.
dala bih sve da ostanem taj čovjek u tvojim očima.
sad sam shvatila da mi je zapravo više žao što sam propustila koncert.
ali i on je.
a sve dobro je doživio na tim vječitim legendarnim koncertima.
danas malo žalim.
ali osobito i posebno, budim se iz uspavanih situacija da promjenim nešto.
neshto.
:mashem svima.novasam:
|
